Ako poželite da nekome u najkraćem mogućem roku pokažete da "o knjizi (disku) ne treba suditi prema koricama", onda ćete teško napraviti bolji izbor od omota diska "Selda" Selde Bagcan. Na disku je i buntovni hit Ince, Ince ("Pažljivo, Pažljivo"), pesma koju je Selda snimila 1976. godine i koju najbolje ilustruje njenu muziku koju je teško vezati za bilo koji žanr ili stil. U Seldinom moćnom hibridu ima post-folka, psihodelije, bluesa, čobanskih rifova (koje smo upoznali preko sarajevske škole), jeftinog sintija i, iznad svega, moćnog, ali melanholičnog Seldinog glasa. Ali ta mešavina odlično funkcioniše i ako je, ipak, potrebno klasifikovati ovo malo muzičko čudo onda možemo reći da je to psihodelični, zarazni sevdah, moćna električna muzika za ples i (kontrolisani) bes.
Seldina protestna elektronika je obezbedila zvučnu podlogu bunta izgubljene turske generacije, u godinama diktature i ideološkog i etničkog krvoprolića koje je malo ko van prozaodne Turske primećivao u eri "Hladnog rata". Turske vlasti su Ince, Ince shvatile kao poziv na pobunu radničke klase. Osam godina nije mogla da napusti Tursku. Selda je završila na vojnom sudu i dva puta je bila u zatvoru. Uništene su i neke od master traka. Nekoliko pesama na disku koji je 2006. godine (re)izdao britanski Finders Keepers sačuvane su samo na ploči - čućete krckanje na koje smo odavno zaboravili. Seldina muzika ponekad, samo na kratko, potone u nešto što liči na kombinaciju porečko-ulcinjskog hotelske muzike iz poznih sedamdesetih i ljutite Jadranke Stojaković. Ali, čak ni tada vas njena energija i talenat neće ostaviti ravnodušnim.
Selda je samo jedan od diskova u Finders Keepers katologu, u kome vas, pored reizdanja "abnormalne" muzike ("space-age Turkish protest songs, Czechoslovakian vampire soundtracks, Welsh rare-beats, bubblegum folk, drugsploitation operatics, banned British crime thrillers and celebrity Gallic Martini adverts...), čeka gomila outsiderskih i "ultra-retkih" bisera čiji je zvuk ostao neprepoznat kada su prvi put objavljeni. Ako vam je Turska u venama, a nedostaje vam psihodelije, pore Selde, Finders Keepers su iskopali i Ersena. Za evropocentrične slušaoce, sve one koje uznemirava aroma orijenta, povratak u bizarne zuke sedamdesetih je moguć i uz Vampires of Dartmoore, Sarolta Zalatnay i stvrano fantastični Le Monde Fabuleux Des Yamasuki.
Писменост је последње уточиште протува које немају шта да кажу
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
МИМОИЛАЖЕЊА УМЕСТО СРЕТЕЊА: ОД СИЛОВАЊА СРБИЈЕ КА ИСТРАЗИ НЕПИСМЕНИХ
„Не разумем и не желим да разумем било кога ко не подржава студенте – интелигентне, проницљиве, исправне, пристојне, истрајне, непоколебљи...

-
У колумни у „Политици“, Ђорђе Вукадиновић пише о „патриотској апокалипси“. Препознао је у поражавајућим изборним резултатима поносно српских...
-
Морис и Роберт набили су свињу на мотку, подигли је онако тешку и спремни чекали. У тишини, изнад скореле крви, одједном су изгледали тајанс...
-
Добили смо нову револуција која траје. За сада, њено трајање се мери недељама. Не деценијама, као у случају претходне револуције која је овд...
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.